Staklo ima jako dugu istoriju u primeni pakovanja namirnica. Postoje verovanja da su se prvi predmeti od stakla za čuvanje
hrane pojavili 3000 godina p.n.e. Staklene posude koje se koriste za pakovanje namirnica obično imaju obloženu površinu da
bi se obezbedilo premazivanje u proizvodnoj liniji i izbeglo grebanje ili nagrizanje površine, a time i zastoj linije. Dokazana
otpornost na lomljenje omogućava proizvođačima da koriste tanje staklo čime se smanjuje težina i olakšava transport i
distribucija. Moderne tendencije razvoja staklene ambalaže obuhvataju smanjenje mase, oplemenjivanje solima i oblaganje
staklenih boca plastičnim masama. Smanjenjem mase ambalaža ne sme izgubiti na mehaničkoj otpornosti. Smanjenje mase
se može postići optimizacijom dizajna te unapređenjem proizvodnog procesa. Masa boce može se smanjiti i smanjenjem
debljine dna i zidova te boljom raspodelom staklene mase. Kako je bez mirisa i hemijski inertno prema praktično svim
namirnicama staklo ima nekoliko prednosti u primeni za pakovanje namirnica: nepropusnost za gasove i paru, pa održava
proizvod svežim u dužem vremenskom period bez pogoršanja ukusa i arome,sposobnost da podnese zagrevanje na visokim
temperaturama, što ga čini upotrebljivim za sterilizaciju kako slabo, tako i jako kiselih namirnica, staklo je čvrsto, obezbeđuje
dobru izolaciju i može biti proizvedeno u velikom broju različitih oblika, providnost stakla dopušta korisnicima da vide
proizvod, a ipak varijacije u boji stakla štite sadržaje koji su osetljivi na svetlost, staklo se može reciklirati, pa nije štetno sa
stanovišta očuvanja životne sredine.